Do razvoja sklonosti ka negativnim emocijama dolazi zbog dva iskustva kroz koja ste prošli u djetinjstvu. Jedno od najznačajnijih iskustava je destruktivna kritika. Više štete je prouzrokovala i više ljudi uništila destruktivna kritika nego svi ratovi u istoriji svijeta. Razlika se sastoji u tome što ratovi ubijaju tijela ljudi dok destruktivna kritika ubija ličnost, ostavljajući tijela da samo tumaraju kroz život. Praktično svaki problem koji imate sa samim sobom i drugim ljudima može da se analizira unazad tako da se dođe do njegovog izvora, do nekakvog incidenta u kojem je vaš sistem vrijednosti i vrijednost vaše ličnosti bila dovedena u pitanje ili napadnuta nekom vrstom kritike. Djeca su do svoje šeste godine ranjiva i otvorena prema uticajima onih ljudi koji su značajni u njihovim životima. Ona nisu u stanju da razlikuju šta je ispravna, a šta pogrešna procjena i kritika. Dječiji um je poput vlažne gline na kojoj njihovi roditelji i braća i sestre osta...
Vjera pak je jamstvo onoga čemu se nadamo, dokaz onih stvarnosti koje ne vidimo. Hebrejima 11.1