Haleluja! Naš Bog je predivan Bog i On je ljubav, On je sama pravednost i u Njemu nema nikakve tame!
Volim vas sve u Njemu! Predivno je znati da smo iz raznih crkava, ali opet dio jedne VELIKE OBITELJI! Amen?
Slava Bogu! Imamo posvuda ljude iz raznih krajeva, crkava, nacionalnosti, ali često fali začin u to bogato jelo: jedinstvo u ljubavi o kojem smo tako puno puta rekli! Da, fali nam ljubiti, prihvatiti, razumjeti druge, fali nam takta u mnogim stvarima koje nam dolaze na put da ih znamo na pravi Božji način riješiti.
Bunimo se jedni protiv drugih, cjepidlačimo, napadamo, vrijeđamo, zašto nam to treba?
Takmičimo se tko će biti bolji, a znate što kaže predivni Isus? "I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga." (Marko 10:44) To kaže naš Gospodin, a mi naše služenje svodimo na takmičenje, osudu i trvenja. Za sitnicu se zavadimo, razdvojimo, dođemo u crkvu i ne gledamo jedni druge. Netko ima dobru namjeru, a ovaj sve razumije krivo i napada i ljuti se bez potrebe.
Kršćanin je htio primjerice kršćanki sestri praviti društvo u gradu gdje ima ljudi na putu do trgovine primjerice i ona se naljuti, jer ju je brat navodno "muvao" Oh neee!!! Zašto moramo tako komplicirati i gledati sve kroz to, zar je Marija Magdalena bježala od apostola koji su bili muškarci i također ostale žene. Da, mjerila postoje, ali to ne znači da muškarci i žene ne smiju razgovarati međusobno, prošetati kao brat i sestra, praviti društvo i sl. Banalne stvari, a ti kršćani od tih malenih stvari naprave čitav problem, a zapravo problema nije bilo dok nisu od "muhe načinili medvjeda." I tada nastanu trvenja. Ili moj brat vjeruje drugačije od mene u nečemu i odmah mi "nije brat"! Grozno, jer Isus tako ne gleda. Nitko neće odmah spoznati neke Biblijske istine, kroz rast s Bogom Bog će otkrivati stvari i svojim Duhom mijenjati osobu (a trebamo se mijenjati svaki dan na sliku Isusovu s pomoću Njegovom).
Dali trvenja među kršćanima i bahatost doprinose izgradnji odnosa u ljubavi? U ljubavi ne, ali vojničkih odnosa stege sigurno da koji dugo ne mogu opstati, a i ako opstanu to više nije kršćanstvo. Stega Gospodnja praćena je ljubavlju. Kada naš Otac Nebeski kaže ne, ta Njegova ljubav koja je dala Isausa za nas na križu da umre će nas posramiti da ne učinimo neku pogrješku ponovno, a Sveti Duh će dati snagu veliku da mi živimo svet život, a isto tako i ljubav da možemo drugima na pogrješke ukazati u ljubavi.
U Korintskoj crkvi bila je prisutna duhovna oholost: ja imam taj i taj dar, a ti nemaš, onda je bilo prisutno strančarenje: ja sam Pavlov, onaj Apolonov... oh ne. Tu dolazimo do bitka: podjele i trvenja koja nastaju iz oholosti među nama!
"Ja sam Pavlov", "a ja sam Apolov", "a ja sam Kefin", "a ja sam Kristov." Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u ime Pavlovo kršteni?" (1 Korinćanima 1:12-13)
Kada pogled skinemo sa Krista i kada zaboravimo da je On glava crkve i da je On taj koji vodi sve i koji je Jedini tada nastaju problemi i podjele, jer stvar ne vodi On. Pazite, kada meni Isus postane uzrečica, a ne živo prisutni vladar u meni koji živi i vlada tada ne mogu reći da zbilja On vodi stvar u mojemu životu. Tada nastaje religija. Gubi se živi odnos, činimo mrtva djela forme radi kako bi drugi rekli da smo pobožni, postajemo legalisti oni totalni. Može li tu doći prava ljubav? Ne može! Jer tu nije prisutan Isus, Isus je van centra naših života i ako maknemo izvor i zanemarimo tada nema ni prave vjere, ljubavi i nade- a sve to samo u Isusu je moguće.
Ako sam zazvao Isusa onda mu trebam dati ne sobu, već cijelu ovu kuću koja je moje tijelo. Trebam mu dati SVE, SVE, mada maš SVE!
A taj Isus kaže: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim." (Matej 11:28) On je KROTKA, on je PONIZNA srca! Reci tu riječ na glas: PONIZNA SRCA!
Ako taj Isus živi u tebi, onda će i Njegov karakter biti u tebi očit i Njegova poniznost koja je sastavni dio Njegovog karaktera.
"Ako li pak jedni druge grizete i glođete, pazite da jedni druge ne proždrete." (Galaćanima 5:15)
Pazite dakle! A ako ja imam ljubav Isusovu koju prati poniznost tada ću moći riješiti problem, a ako drugi to ne želi ja ću imati mir, jer učinio sam koliko sam mogao.
Teško li se nama ako se gledamo glođati za sitnicu i biti cjepidlakama i činiti da se ljudi oko nas osjećaju nelagodno. Kada mnogima spomeneš kršćane ljudi imaju sliku o ljudima koji idu uokolo, traže gdje bi te osudili, napali ili pak drugu krajnost, ljudi koji toleriraju sve.
Ne, niti jedno niti drugo, već ljubav koja privlači druge i izaziva gađenje na grih, koja miri ljude sa Bogom i ljude međusobno- ljubav Božja u nama koja je dala da Isus u tijelu trpi za grješna čovjeka.
A to možemo imati kada je Isus prioritet u našem životu, naš pogled na Njemu i da tako od Njega crpimo ljubav koja je kao sveza savršenstva lijek za naše međusobne odnose i odnose sa drugim ljudima okolo nas- rješenje kako imati dobre odnose!
Djeci Božjoj ne priliči svađanje, djeci Božjoj priliči ljubav u poniznosti koja izaziva želju da budemo sveti te da po sili Svetoga Duha živimo život po Božjoj Riječi Njemu na slavu, a nama i drugima okolo nas na blagoslov.
Sveti kršćanski život nije bez ljubavi, a isto tako i stega koja je neminovna za normalno funkcioniranje u nama izaziva ljepotu jer u svoj toj ljubavi znamo da nas Otac voli i da nas kori za naše dobro i da će dati rješenje za problem i snagu da se to rješenje sprovede u naš život.
Kršćanin ne treba biti brz suditi, već ljutiti i opomenuti u ljubavi, biti poticaj, a ne spoticaj, a kao što smo čitali ne proždirati: to jest osobu dovesti do krajnjeg očaja. Ti ukazuješ na pogrješku na temelju Riječi u Bibliji, ali na temelju Riječi s pomoću Isusova Duha nudiš i rješenje i pomažeš bratu ili sestri da istraje do kraja u hodu s Bogom.
Trvenja nema tamo di je ljubav u poniznosti.
vaš u Isusovoj ljubavi,
Oliver Mišić Sieger