Zapanjuje me biblijski zapis o Jerihonu! Biblija nam opisuje čudnovati način na koji je pala ta utvrda. Nakon što su prešli rijeku Jordan, Izraelci su - pod vodstvom Jošue – pošli u osvajanje Obećane zemlje. Jerihon je bio prva veća prepreka k prodoru u unutrašnjost. Jošua je najprije imao susret s anđelom Božjim. Zatim je od Boga primio zapovijed o načinu na koji će osvojiti dobro utvrđeni grad. U takvoj situaciji, očekivao bih da anđeo ukaže Jošui na slabe točke neprijatelja. Možda da se kao anđeo pojavi i pred vojskom, kako bi joj dao poticaje da svom silinom krene na utvrdu. Ili da predloži neku strategiju, na razini najvećih i najmudrijih vojskovođa ovoga svijeta. No, Jošua je od Gospodina primio neočekivanu zapovijed. U šestome poglavlju Jošuine knjige nailazimo na Božja upustva za osvajanje grada: “Svi vi ratnici obiđite oko grada jedanput na dan. Tako činite šest dana. A sedam svećenika neka nose pred Kovčegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obiđite sedam puta oko grada, a svećenici neka trube u trublje. Pa kad otežući zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, čim čuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nađe.” (3-5) Znao sam se često pitati zašto je Gospodin izdao takvu zapovijed te izabrao strategiju za koju - vjerujem - nijedan general ili vojskovođa ne bi imao razumijevanja. Jošua je - budući da je imao susret s anđelom - zasigurno bio uvjeren da sve to ima smisla. No, kako su se osjećali njegovi vojnici? Pokušao sam se uživjeti u događaj i zamisliti kako bih se ponašao da sam bio jedan od njih. Zasigurno bih prvi dan izdržao bez mrmljanja i negodovanja. Taj bih prvi dan učinio ono što je zapovjeđeno: obišao bih oko zidina Jerihona – te čekao daljnja uputstva. Onda bi došao drugi dan obilaska oko grada. Zasigurno bih se tada počeo pitati: “Čemu to? Kakva je to zapovijed, koju nam je Jošua dao? Umjesto da napadnemo svim snagama, mi se šetamo oko grada! ” Zamislite tek treći ili četvrti dan! Vjerujem da bih tada već glasno uzdisao: “Stvarno ovo nema smisla! Čemu svakodnevno hodanje u krugu? Umjesto da mi zamaramo neprijatelja našim napadima, mi se sami umaramo svakodnevnim šetnjama oko Jerihona. Je li to zaista od Boga ili nešto nije u redu s Jošuom?” Ali sedmi dan, kada su trube zatrubile i čuli se bojni povici naroda, Biblija donosi vijest: “padoše bedemi i narod prodrije u grad, svako odande gdje se našao, i osvojiše ga”. (Još 6:20) Jerihon je bio osvojen! Poslušnost Jošue i njegovih ratnika Božjoj zapovijedi urodila je pobjedom. No, osim na poslušnost Bogu, želim na još nešto skrenuti pozornost. Dragi slušatelju! Možda je osvajanje Jerihona, koje se dogodilo prije više od tri tisućljeća, i za tebe čudan slučaj. No, jednom prilikom, dok sam razmišljao o Božjim putovima, taj je događaj postao za mene slika Božjeg djelovanja, i njegova poticaja na ustrajnost i pouzdanje. U poslanici Hebrejima stoji: “Vjerom se srušiše zidine jerihonske pošto se sedam dana obilazilo oko njih.” (Hebr 11:30) Životna mi se svakodnevica vrlo često pokazuje kao obilazak oko zidina nekog svog Jerihona, gdje treba ustrajati i iskazati pouzdanje u Božje vodstvo. Ponekad se borim s tim da proživim još jedan dan. Treba obaviti jedan te isti posao, navečer se vratiti kući, odspavati i - sutra ispočetka. Ponekad pomislim da to nema smisla. No, Bog poziva na pouzdanje, kako je to i zapisano u biblijskoj knjizi Izreka: “Uzdaj se u Gospodina svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.” (Izr 3:5) Bog kao da poručuje: “Čekaj na mene! Ovo je tek tvoj prvi dan obilaska oko Jerihona! Sad ne razumiješ. No, u konačnici ćeš shvatiti smisao.” Biblijski prorok Jeremija također podsjeća: “Dobar je Bog onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Gospodinovo!” (Tuž 3:25-26) Bog želi unijeti dublji smisao u naš život i reći nam da smo na važnome zadatku – u osvajanju nekog našeg “Jerihona”. Stoga nas poziva na pouzdanje i čekanje – čak i onda kad ne naziremo rješenje. No, nakon prvoga dana, treba proći i drugi pa treći… Drugi mi dan obilaska oko “Jerihona” možda izgleda ovako: Ujutro doručkujem, navečer večeram i dan prolazi a da se nisam uspio ni pogledati u ogledalo. Umjesto da mi se neke velike stvari počnu događati, da mi sve ide od ruke, ja jednostavno osjećam da još jedan dan hodam u krugu, a da ne znam pravi smisao životne trke. Molim se Gospodinu u takvim trenucima da stavi pred mene neki veliki cilj, za koji bih se mogao boriti. No, Gospodin kao da kaže: “Drago dijete, ako sam te ostavio bez velike i jasne vizije, to onda samo znači da te želim vidjeti kako u miru i tišini obavljaš svoju svakodnevnu zadaću.” Poslije toga novo jutro sviće – treći je dan obilaska oko Jerihona. On može izgledati ovako: Umoran sam. Čujem da mi je dragi prijatelj u bolnici. U obitelji je nastala svađa. Još se neki problemi javljaju. Kako izdržati? Otvaram Bibliju i u Knjizi Otkrivenja, kao da nailazim na još jedno uputstvo: “Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac – život!” (Otk 2:10) Gospodin i dalje poziva na pouzdanje i vjernost. “Moraš nastaviti dalje te do kraja izdržati, unatoč okolnostima.” Zatim dolazi četvrti dan. Nastavljam se moliti Bogu i nadati. Na poslu mi ide teško. Molim se za promjenu životnih okolnosti. No, ništa se ne događa. Dok čitam Bibliju nailazim na još jedan Božji poticaj. U poslanici Hebrejima piše: “Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada.” (Hebr 10:35) Uzdišem u molitvi: “Bože, tvoja mi zapovijed čudna! Pozivaš me na pouzdanje, a ne vidim nigdje kraja sivoj svakodnevici!” Peti dan se ponovno osjećam kao da se vrtim u krugu. No, Bog kroz svoju Riječ poručuje: ”Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći; neće zakasniti. Moj će pravednik živjeti od vjere.” (Heb 10:37-38a) Šesti dan uzdišem poput psalmiste: “Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna…” (Ps 130:6) Zatim dolazi onaj sedmi dan – kad se začuje truba i jerihonske zidine padaju. Doživim Božji dodir! Shvatim da sam u Božjoj ruci. Vidim uslišenje svojih molitvi. Božji zahvat u moje srce i okolnosti koje me okružuju. Pjevam od radosti zajedno s psalmistom: “Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.” (Ps 40:2) Dragi prijatelju! Želim te potaknuti da nastaviš ići naprijed u svom pouzdanju u Boga. Znaj da ovaj život nije puko hodanje u krugu, kako to ponekad izgleda. Naprotiv, ako napreduješ u spoznaji Boga kao Stvoritelja i osobnog Spasitelja po Isusu Kristu, tada se ne vrtiš u krugu. Ako se držiš Božje ruke i njegovih uputstava iz Biblije, onda je tvoj život uistinu hod s Bogom i obilazak “Jerihona”, gdje dobro utvrđeni grad samo što nije pao. Biblija ima za tebe poticaj, smjernice i ohrabrenje za svaki dan tvoga života. Stoga ne ispuštaj iz ruku Božju riječ. Kada je nakon mnogih obilazaka, truba zatrubila i moj “Jerihon” pao, shvatio sam da mi je Gospodin dao novo srce – da budem gladan i žedan njegovog dodira. Idući puta kada sam osvajao moj novi “Jerihon”, nakon što je truba zatrubila, jerihonske se zidine srušile – shvatio sam da mi je Gospodin dao posao i službu po srcu. Zatim je došlo opet novo osvajanje nekog drugog “Jerihona”! Truba je ponovo zatrubila, Jerihon pao – shvatio sam da mi je Gospodin dao suprugu. Zatim me blagoslovio dragim prijateljima. Mnogi veliki problemi, poput planina, također su pali. Dovoljno dokaza da život nije puko hodanje u krugu! Stoga te želim ohrabriti da u molitvi i hodu s Bogom, nastaviš ići naprijed. Možda je to tvoj peti, ili šesti obilazak oko nekog svog “Jerihona”. Možda danas sviće i onaj sedmi dan, kada će truba zatrubiti – i ti ćeš doživjeti novi Božji dodir, razriješenje teškoća, uslišenje molitvi i onih nastojanja, koja su u skladu s voljom Božjom. Nemoj odustati od obilazaka svojih “Jerihona”! Autor: Vlado Pšenko