
Jedna mlada medicinska sestra po završetku svoje smjene, običavala bi proći kroz odjel novorođenčadi. Tu su ležala mala slatka stvorenja, jedno ljepše od drugog. Svako od njih je jedinstvena osobnost. Petnaestak minuta bi tako, mlada žena promatrala novorođenčad, ne mogavši ih se nagledati.
Paul Gerhard, pjesnik, poziva nas na promatranje jednog sasvim drugačijeg novorođenčeta. Dijete koje nije 'u grijehu začeto i u grijehu rođeno' (kao u Ps 51,7), ali je željelo živjeti među grješnicima u svijetu smrti. Rođeno je dijete kojem je povjerena služba spasenja. Samo nebo je prenijelo vijest njegova rođenja kada je anđeo objavio, ''Spasitelj, Krist, Gospod, rođen je noćas u Betlehemu, u Davidovu gradu!''
Vani, na polju Betlehema kliču nebeske vojske, a unutra u siromašnom nužnom smještaju, povijen u pelenama, leži Božji Sin u jaslama. Neshvatljivo je kako je Bog sam sebe toliko unizio, ponizio i učinio malenim. Nedodirljivi je došao k nama. Nedodirljivi dopušta da ga dotaknemo.
Za ovo razumjeti treba imati jako široko srce, da bi se spoznalo kako se ipak ne razumije. Što se više o tome razmišlja, to se manje razumije. I to mora biti tako. Jer, gdje razum dođe do svoje granice, počinje štovanje. Ova napetost posebice postaje jasna u Marijinom životu. Kako Marija od neshvaćanja, o kojem čitamo u Luci 1,26-38, dospijeva do slavljenja i štovanja u Luci 1,46-55?