DJEČAK Stao dječak na ulaz od špilj i nikako naprijed. Isus ga pozove i dječak dođe postiđen i reče mu da mu nema što dati... Prevrće po džepovima i pruži Isusu jedan stari nožić koji je jučer našao... Ne treba mi taj mali nožić - reče Isus - nego donesi mi sliku koju si zadnju nacrtao. Ali Isuse, to je užasna slika, nitko je nije htio ni pogledati, a kamoli je uzeti, čak ni mama i tata. E baš zato - k aže Isus - donesi mi sve ono što ti neuspije, sve ono što drugi neće od tebe primiti, sve ono što pokvariš sve što uništiš, razbiješ, kao jučer onaj prozor... Ali Isuse, dječak se zacrveni prizna da je jučer namjerno razbio onaj prozor. Da, sve tvoje laži, prevare, lijenosti, nemar, ljutnju... sve donesi meni i vidjet ćeš da će biti bolje, da ćeš biti sretniji i zadovoljniji.. Dječaku je bilo lakše, kao da je s njega spao teški teret, podigne glavu, nasmješi se i htjede nešto reći, ali Isus upadne: nemoj ništa govoriti. Sve što imaš lijepo za reći to kaži ...
Vjera pak je jamstvo onoga čemu se nadamo, dokaz onih stvarnosti koje ne vidimo. Hebrejima 11.1