Ostavite svoju krivnju u podnožju križa...

“Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5,7)

Žalost, strahovanje, nezadovoljstvo, grižnja savjesti, krivnja i nepovjerenje vode do sloma životne snage i otvaraju vrata propadanju i smrti. ...

Ovaj osjećaj krivnje treba biti odložen u podnožju golgotskog križa. Osjećaj krivnje zatrovao je izvore života i prave sreće. Isus kaže: “Stavite sve na mene; ja ću ponijeti vaše grijehe. Dat ću vam mir. Nemojte se više omalovažavati jer sam vas otkupio cijenom svoje krvi. Vi ste moji; ja ću osnažiti vašu oslabjelu volju i otkloniti vašu grižnju savjesti.”

Tada neka se vaše zahvalno srce, koje drhti od neizvjesnosti, čvrsto drži nade koja vam je dana. Bog prihvaća vaše slomljeno pokajničko srce. On vam nudi oprost bez naknade. On vam nudi prihvaćanje u svoju obitelj, gdje će vam Njegova milost pomoći u vašim slabostima, a dragi Isus vodit će vas korak po korak, samo ako ste voljni staviti svoju ruku u Njegovu i dopustiti Mu da vas vodi.

Sotona nastoji odvratiti naš um od moćnog Pomoćnika i navesti nas da se mučimo razmišljanjem o iskvarenosti svoje duše. Ali iako Isus zna za našu krivnju u prošlosti, On govori o oprostu, i mi Ga ne bismo trebali ponižavati svojim sumnjanjem u Njegovu ljubav.

Ako se osjećate velikim grešnikom, Krist je ono što vam je potrebno — najveći Spasitelj. Podignite svoj pogled i ne gledajte na sebe i svoje grijehe, već na uzdignutog Spasitelja. Maknite se od otrovne i zlobne gorčine zmije prema Božjem Janjetu koje je uzelo na sebe grijehe svijeta.

On je ponio terete naše krivnje. On će preuzeti teret s naših umornih ramena i dati nam odmor. On će ponijeti i terete briga i boli. On nas poziva da sve svoje brige stavimo na Njega, jer nas On nosi u svojemu srcu. (Mind, Character, and Personality, sv. 2, str. 451,452)

Kad Evanđelje primimo u njegovoj čistoći i sili, ono postaje sredstvom izlječenja od bolesti prouzročenih grijehom. Sunce pravde izlazi “sa zdravljem u zrakama”. (Malahija 4,2)

Ljubav koja od Krista zrači kroz cijelo naše biće jest sila koja daje i obnavlja život. Njezin dodir zdravlja dopire do svakog vitalno važnog dijela našega tijela — mozga, srca i živaca. Najviše sile bit će kroz tu ljubav potaknute na aktivnost. Ta ljubav oslobađa dušu od krivnje, žalosti, straha i zabrinutosti koji razaraju životne snage. Nju prate vedrina i smirenost. Ona usađuje u dušu radost koju ne može razoriti ništa što je zemaljsko — radost u Svetom Duhu — radost koja donosi zdravlje i život. (Put u bolji život, str. 6) ...