Hajde da razmišljamo o ključu koji nam je Bog dao u svojoj Riječi s kojim možemo prolaziti kroz mnoga zatvorena vrata. To je ključ slavljenja Boga. Danas želimo pogledati vrlo važan dio kršćanskog života koji se često ne razumije ispravno i u većini slučajeva se uopće ne razumije.
Želim započeti stihom Psalma 106:12. Tu govori o Izraelcima koji su vidjeli kako su se Egipćani po
topili
u moru. "Tada vjerovaše riječima njegovim i pjevaše mu hvalu." Obratite
ovdje pažnju kako su vjera i slavljenje Boga povezani. Mogli bi reći da
kada čovjek ima vjeru tada će slaviti Boga, a kada je u nevjeri (kada
ne vjeruje Božjoj Riječi ili Božjem obećanju), tada će gunđati, žaliti
se, negodovati, kritizirati, zamjerati i biti nezadovoljan, obeshrabren i
opterećen. Dakle, ako su ove stvari koje sam upravo spomenuo prisutne u
tvom životu, to dokazuje da iako misliš da vjeruješ u Boga i Isusa
Krista, ti zapravo ne vjeruješ! Da vjeruješ Njegovim riječima, pjevao bi
mu hvalu! Ne bi imao nikakve pritužbe zbog bilo čega u svom životu, ako
bi vjerovao u Boga i Njegova obećanja.
E sada, Izraelci, koji se spominju ovdje u Psalmu 106, mogli su slaviti Boga tek nakon što je Bog uništio njihove neprijatelje (te Egipćane) pred njihovim očima. Mi danas živimo vjerom! Starozavjetni ljudi, kao što su bili Izraelci, živjeli su gledanjem. Živjeti gledanjem znači da su vidjeli nešto što se desilo pred njima (neko čudo koje je Bog učinio za njih) i tek onda su mogli vjerovati. Kaže u ovom stihu koji smo pročitali da nakon što je voda pokrila njihove neprijatelje (stih 11), tada (kada nijedan od njih nije ostao), tada su vjerovali Božijim riječima! To znači živjeti gledanjem - kada su svi tvoji problemi riješeni, nakon što su bure utišane, nakon što su neprijatelji uništeni i posljednji je ubijen, TADA slavimo Boga! To je življenje gledanjem i to je sve što su oni mogli učiniti Starom zavjetu.
Svi mogu to učiniti! Čak i neobraćene osoba iz neznabožaca bila bi zahvalna kada bi svi njezini problemi bili riješeni, ali u Novom zavjetu, nakon što je Isus došao, mi ne živimo po gledanju. Živimo po vjeri! Možemo vjerovati Riječi Božjoj čak i prije nego što vidimo da su neprijatelji potopljeni u moru. Možemo slaviti Boga još dok su neprijatelji ispred nas, kao što je David rekao: "Postavio si trpezu preda mnom na vidiku neprijateljima mojim." To znači da iako moji problemi možda još nisu riješeni, ja imam vjeru u Boga i mogu Ga slaviti, i dok Ga slavim primjećujem da se problemi rješavaju.
Problemi se nikada neće riješiti ako se uvijek žalimo i gunđaju. Da li znaš, dragi prijatelju, da što se više žališ i gunđaš, ti ustvari uvećavaš svoj problem? On uopće neće biti riješen na taj način! Možda te je netko uvrijedio. Gomilanjem gorčine prema toj osobi što radiš sebi? Samo uništavaš sebe! Što duže gajiš tu gorčinu u svom srcu, sve više ćeš uništavati svoje tijelo, svoju dušu i svoj duh. Uništavat ćeš svoj odnos s Bogom i tako uopće nećeš moći uživaš život. Imaćeš "kuhanje" u trbuhu i stvari slične tome. Vidiš, kada nam Bog daje svoje zakone, oni su za naše dobro! Oni su za dobro našeg tijela, za dobro naše duše, za dobro našeg duha.
Postoji vrlo uska povezanost vjere i slavljenja Boga! Vidimo to također u Novom zavjetu u Židovima 2 gdje čitamo izvanredne riječi koje govore o tome što sâm Isus čini usred crkve. U Hebrejima 2:12,13 kaže (ovdje se citira Isus): "Objaviću ime Tvoje (to jest Očev ime) braći svojoj ..." Vidite, prethodni stih vrlo jasno pokazuje da to Isus govori. "Objaviću ime Tvoje braći svojoj (to jest tebi i meni), i posred crkve zapjevaće Ti. I opet: ja ću se u Njega uzdati ... "Obratite pozornost ponovno povezanost slavljenja (u stihu 12) i pouzdanja (u stihu 13). Pošto stavljamo svoje pouzdanje u Njega, pjevamo Njegovu slavu, baš kao što smo čitali u Psalmu 106. Ovdje kaže u stihovima 11 i 12 da smo mi mlađa Isusova braća, a On je naš stariji brat koji slavi Oca usred crkve. Mi smo pozvani da slijedimo Njegov primjer i da Mu se pridružimo u uzvišavanju našeg nebeskog Oca.
E sada, Bog je jako velik Kralj! On je najveći Kralj - Kralj univerzuma. On ne sjedi na nekom jeftinom tronu od srebra ili zlata. Takvi trona bi bili suviše jeftini za Njega. Čitamo u Psalmu 22 o tronu na kojem Bog sjedi i dobro je da to znamo. Psalam 22:3 kaže: "Ti si svet, o moj Bože. Ti, koji si ustoličen na pohvalama Izraelovim! "(Tako stoji u engleskom prijevodu, prim.prev). A danas na pohvalama Crkve. Dakle, kako pravimo tron za Boga? Našim slavljenjem! Slavljenje formira tron na kojem Bog sjedi kao Car! Zato je nebo mjesto vječitog slavljenja, kao što čitamo u knjizi Otkrivenja. Anđeli konstantno slave Boga. To je tron na kojem Bog sjedi.
Kada Sveti Duh dođe u naša srca, On donosi nebo u naša srca i mi možemo pripremiti tron slavljenja za našeg Boga da bi On bio ustoličen u našim srcima, u našim domovima iu Crkvi. Dakle, kada slavimo Boga, mi zapravo govorimo: "Bože, Ti si Kralj i evo trona koji smo pripremili za Tebe da dođeš i sjedneš." Želiš li da Bog živi u tvom srcu? Vrlo jednostavno, pripremi tron za Njega! Želiš li da Bog živi u tvom domu? Pripremi tron za Njega u domu! Želiš li Bog živi u tvojoj crkvi. Pripremi tron za Njega tamo.
Što je tron? Tron slavljenja! Drugim riječima, neka vaš život bude ispunjen duhom slavljenja, ne nužno riječima. Ne možemo stalno (24 sata dnevno) slaviti Boga. Treba raditi, treba da spavamo, treba da obavljamo mnoge stvari. Radi se o duhu slavljenja. Neka vaš dom bude ispunjen duhom slavljenja. Drugim riječima, totalno eliminišu svako gunđanje, svako žaljenje i svako negodovanje iz svog života, jer to uništava tron na kojem Bog treba sjediti. Sa druge strane, kada gunđaš ili se žališ, razgnjeviše, iznerviraš, izgubiš strpljenje - ti zapravo pripremaš tron za Sotonu.
Dakle, vidimo dva trona koja možeš praviti u svom životu i svom domu. Jedan je tron slavljenja koji uvijek i za sve odaje zahvalnost Bogu u ime Isusa Krista - tron na kojem će Bog sjediti. Drugi tron je tron žaljenja, gunđanja, negodovanja i nezadovoljstva koji nudiš Sotoni da dođe i sjedne, bez obzira da li se radi o tvom životu, tvom domu ili tvojoj crkvi.
Zato Biblija kaže u Fil.2 :12 -14 da kada Sveti Duh radi u našim srcima, On želi potpuno eliminira svako gunđanje, svađu i negodovanje iz naših života zato što želi pripremi tron za našeg nebeskog Oca u našim srcima. Sveti Duh je zapravo zbog toga i došao.
Znate, cijeli svoj život živjeli smo tako što je naše "ja" sjedilo na tronu u našem srcu. To znači da smo slušali svoje "ja". Što god je "ja" željelo, mi smo činili. Što god je "ja" voljelo, to smo radili. Ugađali smo sebi, živjeli smo sebi, željeli smo da uživamo. Tada smo jednog dana rekli da je Isus ušao u naše srce, ali koje mjesto Mu dajemo u našem srcu? On neće doći kao posjetitelj ili gost, a mnogi Kršćani Ga upravo tako tretiraju, znate?
Kako možeš pripremiti tron za Krista, za Boga u svom srcu? To činimo slavljenjem Njega u svim okolnostima! U Novom zavjetu možemo to činiti! Vidite, u Starom zavjetu ljudi nisu mogli stalno slaviti Boga zato što u tim danima prije svega Duh Sveti nije prebivao u srcima ljudi. Nisu imali jamstvo da će Bog voditi sve na njihovo dobro. Kako bi mogao slaviti Boga za nešto kada nisi siguran da li to služi za tvoje dobro? Ali, danas su stvari drugačije. Danas Sveti Duh živi u našim srcima, to jest On je naša srca učinio Njegovim stalnim prebivalištem i On u našem srcu priprema tron za Oca.
On radi u nama da bi nas oslobodio od naše grešne prirode i On radi izvan nas. Kaže u Rim.8: 28 da Bog radi u svim okolnostima našeg života da bi sve to izveo za naše dobro. E sada, ako sve ide na tvoje dobro, i unutar i izvan tebe, da li postoji neki razlog da se žališ u svezi bilo čega? Za sigurno ne! Zašto se onda ne odrekneš žaljenja i počneš slaviti Boga? Evo odgovora: zato što zapravo ne vjeruješ! Ne vjeruješ zapravo u ono što je Bog rekao u Rim.8: 28 da On sve vodi na dobro! Vidite, moramo vjerovati toj riječi da je Bog svemoguć i da je Bog suveren. Pogledajte ponekad zvijezde i vidite kako je Bog velik. Što misliš da li Mu je teško prihvatiti tu malu situaciju s kojom se suočavaš? Možda je u pitanju težak šef, težak poslodavac ili neki konkretan problem s kojim se suočavaš. Što misliš, je li ta osoba ili okolnost suviše teška da bi je Bog uzeo u svoje ruke? Naravno da se On može toga prihvatiti. Postoji li nešto što Bog ne smije uzeti u svoje ruke? Ali, On ne može to učiniti za tebe dok ne počneš Ga slaviš, dok ne kažeš: "Gospodine, evo dokaza moje vjere. Slavim te! Želim ti zahvaliti. Želim te uzvisiti. Želim priznati da si Ti na tronu nebeskom i ja se uopće ne žalim zbog toga kako me ljudi tretiraju niti u vezi mojih okolnosti ili bilo čega u mom životu. Vjerujem da Ti u potpunosti sve kontroliraš. "Je li dovoljno samo riječima iskazati to? Ne! Mi Ga slavimo. Dok Ga slavimo, priznajemo da Bog u potpunosti sve kontrolira. Na taj način Mu odajemo čast!
Kada budeš tako činio, vidjet ćeš kako Bog pravi za tebe izlaz iz te problematične situacije! * Napisao Zac Poonen
E sada, Izraelci, koji se spominju ovdje u Psalmu 106, mogli su slaviti Boga tek nakon što je Bog uništio njihove neprijatelje (te Egipćane) pred njihovim očima. Mi danas živimo vjerom! Starozavjetni ljudi, kao što su bili Izraelci, živjeli su gledanjem. Živjeti gledanjem znači da su vidjeli nešto što se desilo pred njima (neko čudo koje je Bog učinio za njih) i tek onda su mogli vjerovati. Kaže u ovom stihu koji smo pročitali da nakon što je voda pokrila njihove neprijatelje (stih 11), tada (kada nijedan od njih nije ostao), tada su vjerovali Božijim riječima! To znači živjeti gledanjem - kada su svi tvoji problemi riješeni, nakon što su bure utišane, nakon što su neprijatelji uništeni i posljednji je ubijen, TADA slavimo Boga! To je življenje gledanjem i to je sve što su oni mogli učiniti Starom zavjetu.
Svi mogu to učiniti! Čak i neobraćene osoba iz neznabožaca bila bi zahvalna kada bi svi njezini problemi bili riješeni, ali u Novom zavjetu, nakon što je Isus došao, mi ne živimo po gledanju. Živimo po vjeri! Možemo vjerovati Riječi Božjoj čak i prije nego što vidimo da su neprijatelji potopljeni u moru. Možemo slaviti Boga još dok su neprijatelji ispred nas, kao što je David rekao: "Postavio si trpezu preda mnom na vidiku neprijateljima mojim." To znači da iako moji problemi možda još nisu riješeni, ja imam vjeru u Boga i mogu Ga slaviti, i dok Ga slavim primjećujem da se problemi rješavaju.
Problemi se nikada neće riješiti ako se uvijek žalimo i gunđaju. Da li znaš, dragi prijatelju, da što se više žališ i gunđaš, ti ustvari uvećavaš svoj problem? On uopće neće biti riješen na taj način! Možda te je netko uvrijedio. Gomilanjem gorčine prema toj osobi što radiš sebi? Samo uništavaš sebe! Što duže gajiš tu gorčinu u svom srcu, sve više ćeš uništavati svoje tijelo, svoju dušu i svoj duh. Uništavat ćeš svoj odnos s Bogom i tako uopće nećeš moći uživaš život. Imaćeš "kuhanje" u trbuhu i stvari slične tome. Vidiš, kada nam Bog daje svoje zakone, oni su za naše dobro! Oni su za dobro našeg tijela, za dobro naše duše, za dobro našeg duha.
Postoji vrlo uska povezanost vjere i slavljenja Boga! Vidimo to također u Novom zavjetu u Židovima 2 gdje čitamo izvanredne riječi koje govore o tome što sâm Isus čini usred crkve. U Hebrejima 2:12,13 kaže (ovdje se citira Isus): "Objaviću ime Tvoje (to jest Očev ime) braći svojoj ..." Vidite, prethodni stih vrlo jasno pokazuje da to Isus govori. "Objaviću ime Tvoje braći svojoj (to jest tebi i meni), i posred crkve zapjevaće Ti. I opet: ja ću se u Njega uzdati ... "Obratite pozornost ponovno povezanost slavljenja (u stihu 12) i pouzdanja (u stihu 13). Pošto stavljamo svoje pouzdanje u Njega, pjevamo Njegovu slavu, baš kao što smo čitali u Psalmu 106. Ovdje kaže u stihovima 11 i 12 da smo mi mlađa Isusova braća, a On je naš stariji brat koji slavi Oca usred crkve. Mi smo pozvani da slijedimo Njegov primjer i da Mu se pridružimo u uzvišavanju našeg nebeskog Oca.
E sada, Bog je jako velik Kralj! On je najveći Kralj - Kralj univerzuma. On ne sjedi na nekom jeftinom tronu od srebra ili zlata. Takvi trona bi bili suviše jeftini za Njega. Čitamo u Psalmu 22 o tronu na kojem Bog sjedi i dobro je da to znamo. Psalam 22:3 kaže: "Ti si svet, o moj Bože. Ti, koji si ustoličen na pohvalama Izraelovim! "(Tako stoji u engleskom prijevodu, prim.prev). A danas na pohvalama Crkve. Dakle, kako pravimo tron za Boga? Našim slavljenjem! Slavljenje formira tron na kojem Bog sjedi kao Car! Zato je nebo mjesto vječitog slavljenja, kao što čitamo u knjizi Otkrivenja. Anđeli konstantno slave Boga. To je tron na kojem Bog sjedi.
Kada Sveti Duh dođe u naša srca, On donosi nebo u naša srca i mi možemo pripremiti tron slavljenja za našeg Boga da bi On bio ustoličen u našim srcima, u našim domovima iu Crkvi. Dakle, kada slavimo Boga, mi zapravo govorimo: "Bože, Ti si Kralj i evo trona koji smo pripremili za Tebe da dođeš i sjedneš." Želiš li da Bog živi u tvom srcu? Vrlo jednostavno, pripremi tron za Njega! Želiš li da Bog živi u tvom domu? Pripremi tron za Njega u domu! Želiš li Bog živi u tvojoj crkvi. Pripremi tron za Njega tamo.
Što je tron? Tron slavljenja! Drugim riječima, neka vaš život bude ispunjen duhom slavljenja, ne nužno riječima. Ne možemo stalno (24 sata dnevno) slaviti Boga. Treba raditi, treba da spavamo, treba da obavljamo mnoge stvari. Radi se o duhu slavljenja. Neka vaš dom bude ispunjen duhom slavljenja. Drugim riječima, totalno eliminišu svako gunđanje, svako žaljenje i svako negodovanje iz svog života, jer to uništava tron na kojem Bog treba sjediti. Sa druge strane, kada gunđaš ili se žališ, razgnjeviše, iznerviraš, izgubiš strpljenje - ti zapravo pripremaš tron za Sotonu.
Dakle, vidimo dva trona koja možeš praviti u svom životu i svom domu. Jedan je tron slavljenja koji uvijek i za sve odaje zahvalnost Bogu u ime Isusa Krista - tron na kojem će Bog sjediti. Drugi tron je tron žaljenja, gunđanja, negodovanja i nezadovoljstva koji nudiš Sotoni da dođe i sjedne, bez obzira da li se radi o tvom životu, tvom domu ili tvojoj crkvi.
Zato Biblija kaže u Fil.2 :12 -14 da kada Sveti Duh radi u našim srcima, On želi potpuno eliminira svako gunđanje, svađu i negodovanje iz naših života zato što želi pripremi tron za našeg nebeskog Oca u našim srcima. Sveti Duh je zapravo zbog toga i došao.
Znate, cijeli svoj život živjeli smo tako što je naše "ja" sjedilo na tronu u našem srcu. To znači da smo slušali svoje "ja". Što god je "ja" željelo, mi smo činili. Što god je "ja" voljelo, to smo radili. Ugađali smo sebi, živjeli smo sebi, željeli smo da uživamo. Tada smo jednog dana rekli da je Isus ušao u naše srce, ali koje mjesto Mu dajemo u našem srcu? On neće doći kao posjetitelj ili gost, a mnogi Kršćani Ga upravo tako tretiraju, znate?
Kako možeš pripremiti tron za Krista, za Boga u svom srcu? To činimo slavljenjem Njega u svim okolnostima! U Novom zavjetu možemo to činiti! Vidite, u Starom zavjetu ljudi nisu mogli stalno slaviti Boga zato što u tim danima prije svega Duh Sveti nije prebivao u srcima ljudi. Nisu imali jamstvo da će Bog voditi sve na njihovo dobro. Kako bi mogao slaviti Boga za nešto kada nisi siguran da li to služi za tvoje dobro? Ali, danas su stvari drugačije. Danas Sveti Duh živi u našim srcima, to jest On je naša srca učinio Njegovim stalnim prebivalištem i On u našem srcu priprema tron za Oca.
On radi u nama da bi nas oslobodio od naše grešne prirode i On radi izvan nas. Kaže u Rim.8: 28 da Bog radi u svim okolnostima našeg života da bi sve to izveo za naše dobro. E sada, ako sve ide na tvoje dobro, i unutar i izvan tebe, da li postoji neki razlog da se žališ u svezi bilo čega? Za sigurno ne! Zašto se onda ne odrekneš žaljenja i počneš slaviti Boga? Evo odgovora: zato što zapravo ne vjeruješ! Ne vjeruješ zapravo u ono što je Bog rekao u Rim.8: 28 da On sve vodi na dobro! Vidite, moramo vjerovati toj riječi da je Bog svemoguć i da je Bog suveren. Pogledajte ponekad zvijezde i vidite kako je Bog velik. Što misliš da li Mu je teško prihvatiti tu malu situaciju s kojom se suočavaš? Možda je u pitanju težak šef, težak poslodavac ili neki konkretan problem s kojim se suočavaš. Što misliš, je li ta osoba ili okolnost suviše teška da bi je Bog uzeo u svoje ruke? Naravno da se On može toga prihvatiti. Postoji li nešto što Bog ne smije uzeti u svoje ruke? Ali, On ne može to učiniti za tebe dok ne počneš Ga slaviš, dok ne kažeš: "Gospodine, evo dokaza moje vjere. Slavim te! Želim ti zahvaliti. Želim te uzvisiti. Želim priznati da si Ti na tronu nebeskom i ja se uopće ne žalim zbog toga kako me ljudi tretiraju niti u vezi mojih okolnosti ili bilo čega u mom životu. Vjerujem da Ti u potpunosti sve kontroliraš. "Je li dovoljno samo riječima iskazati to? Ne! Mi Ga slavimo. Dok Ga slavimo, priznajemo da Bog u potpunosti sve kontrolira. Na taj način Mu odajemo čast!
Kada budeš tako činio, vidjet ćeš kako Bog pravi za tebe izlaz iz te problematične situacije! * Napisao Zac Poonen