Ima nešto čudno,
a ne samo divno, krasno dok judi
opušteno gredu ovin gradom,
opivanon Matejuškon oli Pjacon...
Ka da sve o riban,
kamenu i moru oni znaju...
Ka da u dušan´ in je
sve na svon mistu
dok pridikaju o pinezima,
vrimenu i balunu...
Ka da svi uredili su s Tebon stvari
pa nonšalantno sad điraju Rivon,
ne dajuć da ugođaj in ikor
oli išta kvari.
Ka da se nikad neće nać´
u onom važnom štajunu
kad morat će reć "Adio"-
svon (neupaljenom) lanpijunu...
I kad iz vedrog neba
neke pijavice litnje dođu-
neće nikomen pomoć
ni veliko iz skula znanje,
a nit´ kakvo mudro škivavanje
I kad budu "Zašto baš ja...?"
ili "Zašto baš meni...?" govorili,
samo ćeš ih sa žajen pogledat,
a onda in život ka film prikazat,
pa na koncu reć:
"Moga si me, al´ me svo to vrime
ča san tebi da´ nisi tija slušat...
a kamoli malo boje upoznat!"
I ako judi, tako tvrdi ka škrapa
ostanu do samega kraja,
di će in pritegnit, dakle,
ona Tvoja, ča ne laže, balanca...?
Dražen Radman
Pismo mome marangunu
a ne samo divno, krasno dok judi
opušteno gredu ovin gradom,
opivanon Matejuškon oli Pjacon...
Ka da sve o riban,
kamenu i moru oni znaju...
Ka da u dušan´ in je
sve na svon mistu
dok pridikaju o pinezima,
vrimenu i balunu...
Ka da svi uredili su s Tebon stvari
pa nonšalantno sad điraju Rivon,
ne dajuć da ugođaj in ikor
oli išta kvari.
Ka da se nikad neće nać´
u onom važnom štajunu
kad morat će reć "Adio"-
svon (neupaljenom) lanpijunu...
I kad iz vedrog neba
neke pijavice litnje dođu-
neće nikomen pomoć
ni veliko iz skula znanje,
a nit´ kakvo mudro škivavanje
I kad budu "Zašto baš ja...?"
ili "Zašto baš meni...?" govorili,
samo ćeš ih sa žajen pogledat,
a onda in život ka film prikazat,
pa na koncu reć:
"Moga si me, al´ me svo to vrime
ča san tebi da´ nisi tija slušat...
a kamoli malo boje upoznat!"
I ako judi, tako tvrdi ka škrapa
ostanu do samega kraja,
di će in pritegnit, dakle,
ona Tvoja, ča ne laže, balanca...?
Dražen Radman
Pismo mome marangunu