Duhovni boj traje uvijek i mi smo uvijek akteri tog rata, rata između duhovnih sila tame i Božjih anđela. Neki ljudi idu u toliku krajnost s duhovnim ratovanjem da u svemu vide demona. Tako primjerice brat dođe umoran s posla što je i logično naposlijetku i čim kaže da je umoran ovaj ustane i stane "istjerivati demona" Tragi-komično, zapravo više tragično nego li koično. Onda imamo drugu krajnost kada osobe negiraju sve moguće i bježe od realnosti. Primjerice osoba je opsjednuta ili je neko područje pod prokletstvom, oni stanu govoriti: "Ma nije to ništa; Sve je u redu; ta osoba je dobro..." Jedni i drugi pretjeruju. Što nam je činiti? Prije svega mi smo pozvani dijeliti Evanđelje, reći ljudima o Božjoj ljubavi i milosti koju je dao na Golgoti,a ne optuživati kako je netko opjednut ili pak govoriti mu da je uredu kada nije. Kada pogledamo Efežane tada vidimo da Bog želi da mi prije svega znamo tko mi zbilja jesmo u Isusu. Dean Sherman u svoj knjizi Duhovna Borba c...
Vjera pak je jamstvo onoga čemu se nadamo, dokaz onih stvarnosti koje ne vidimo. Hebrejima 11.1