Neki ljudi idu u toliku krajnost s duhovnim ratovanjem da u svemu vide demona.
Tako primjerice brat dođe umoran s posla što je i logično naposlijetku i čim kaže da je umoran ovaj ustane i stane "istjerivati demona" Tragi-komično, zapravo više tragično nego li koično.
Onda imamo drugu krajnost kada osobe negiraju sve moguće i bježe od realnosti. Primjerice osoba je opsjednuta ili je neko područje pod prokletstvom, oni stanu govoriti: "Ma nije to ništa; Sve je u redu; ta osoba je dobro..." Jedni i drugi pretjeruju.
Što nam je činiti? Prije svega mi smo pozvani dijeliti Evanđelje, reći ljudima o Božjoj ljubavi i milosti koju je dao na Golgoti,a ne optuživati kako je netko opjednut ili pak govoriti mu da je uredu kada nije.
Kada pogledamo Efežane tada vidimo da Bog želi da mi prije svega znamo tko mi zbilja jesmo u Isusu.
Dean Sherman u svoj knjizi Duhovna Borba citira brata Wachmana Nee-ja koji je napisao komentar o poslanici Efežanima pod nazivom Sjedni, hodaj, stoj.
Brat Nee tako naglašava da Efežanima 1-3 govori o SJEDENJU tj. o našem položaju u Isusu Kristu.
Ta poglavlja govore o tomu što je Bog za nas učinio i što nam je darovao. Govori kako smo otkupljeni Isusovom krvlju, kako nam je oprošteno,kako smo u Njemu zapečaćeni, da smo bili mrtvi, ali da nas je Bog oživio s Kristom, da smo spašeni milošću Božjom i da to ne dolazi od naših djela da se ne bismo hvalili.
Mi smo zapravo oni koji su primatelji ovih divnih stvari od Boga i to kulminira time što je Bog učinio da sjedimo s Njim u Nebesima. Biti postavljen podrazumjeva: 1. VLADANJE (vidjeti još Rimljanima 5:17). Znači, ja i ti stoga nismo robovi, nego vladari. Haleluja! Postavljen biti, to je 2. SVRŠEN POSAO, jer Bog je već učinio da bi mi bili ono što trebamo biti. Doslovce citiram iz knjige brata Deana Shermana Duhovni Boj gdje kaže: "Time što je dovršio djelo pomirenja, pobijedio đavla, uništio sva Poglavarstva, i Vlasti, postavio sebe kao vladajućega Kralja, Isus je zauzeo mjesto koje mu je pripadalo i sjeo. Naše je spasenje dovršeno; NAŠ AUTORITET NAD NEPRIJATELJEM IZVOJEVAN (Kološanima 2:10)." (D.Sherman, Duhovni Boj Za Svakog Kršćanina, Bogoslovni institut, Zagreb 2001.)
Konačno govori o 3.OPUŠTENOSTI koja je prirodna reakcija pošto je neki posao dovršen.
Kada dalje gledamo poslanicu Efežanima vidimo u 3-4 poglavlju kako je bitno HODANJE koje podrazumjeva naš konkretan korak u vjeri.
Primjerice: da skinemo staroga čovjeka (Efežanima 4:22.24), "Neka sunce ne zaže nad vašom srdžbom!" (Efežanima 4:26), da nikakva riječ ružna ne izlazi iz naših usta (Efežanima 4:29), "Neka se ukoni od vas svaka vrsta gorčine" (Efežanima 4:31) Ako sam ja postavljen s Kristom, sjedim s Njim dakle, onda trebam i činiti kao vladar i konkretne korake u svojemu životu. Ako ja samo sjedim i ne radim ništa, dali zbilja vladam?
I konačno imamo STAJANJE u 6 poglavlju poslanice Efežanima. Mi trebamo stati protiv neprijatelja! Mi kao oni koji sjede i vladaju s Isusom, kao oni koji poduzimaju korake možemo dakle ustati, napasti i pobijediti, jer Bog uvijek pobjeđuje, jer Njegov je a ne naš rat! Haleluja!
Da bi smo bili dobri duhovni ratnici moramo znati tko mi jesmo u Kristu, moramo znati da taj položaj nama ne daje za pravo da radimo što hoćemo već naprotiv da poduzmemo kmonkretne korake. Kada želimo nešto poduzeti u našemu životu, a što je u skladu s Biblijom-Riječju Božjom tada će nam Bog po svojemu Duhu Svetom dati snagu da to i ostvarimo i da Njegovo ime bude proslavljeno.
Poslije tih koraka ja ću moći ustati i krenuti u duhovni boj.
Toliko ljudi tvrdi da istjeruje demone, a demona tu nema, samo povrijede druge i sruše dostojanstvo.
Tako imamo kontra efekte gdje osoba niti kriva niti dužna nastrada jer joj je netko rekao da je opjednuta, da treba oslobođenje i sl. A osobi samo treba odmor možda, možda savjet, razumijevanje.
Kada je netko zbilja opjednut tada dolazi do izraženosti plodova tijela opisanih u Galaćanima 5 (oholost, škrtost, bludnost, zavist...), zarobljenost i tada ti demoni toliko muče osobu da to često zna biti i vidljivo, nekontrolirani postupci i sl.
S druge strane ne treba negirati, već pogledati realno i sjetiti se na temelju Riječi tko mi zbilja jesmo u Kristu, zauzeti stav pobjede svjesni da je đavao poražen na križu, da je pod našim nogama.
Sa stavom pobjede, sa znanjem da Bog se bori kroz nas i pobježuje molimo za našu zemlju, susjede, konkretne potrebe ljudi, za braću i sestre da budu utvrđeni i zbilja počet će se zbivati predivne stvari u životima ljudi oko nas. Evo, već jedno dulje vrijeme molimo i događaju se tako divne stvari. Oslobođenja, iscjeljenja, mnogi drugi blagoslovi. Događaju se oslobođenja bez da u itkoga prije bude uperen prst osude: "Ti!!! Ti si opjednut! ili pak zarobljen nekom navikom! Trebaš "egzorcizam!""
Ne tako, ljubav. Kada je Isus prišao opsjednutom iz Gadare koji je živio po grobljima i bio gol i bacao se kamenjem Isus nije napao i osudio čovjeka, jednostavno ga osobodio i pružio mu ljubav.
Isus koji je u naša srca po Svetom Duhu stavio ljubav Njegovu želi da to dajemo i ljudi će pod tom ljubavlju biti doditnuti, otvorit će srca Isusu i dopustiti da ih oslobodi, ozdravi i podari mir.
Kada duhovno ratujemo mi ratujemo tako što oko nas širimo miris Bogopoznanja, Njegove ljubavi, mira, milosti po kojij nam je sve darovao u Kristu, jer nas jako jako voli!
Efežanima 6 u duhovnom ratovanu kaže da se ne borimo protiv krvi i mesa, nego protiv duhovnih sila tame. Zaključujemo stoga da nismo pozvani vrijeđati, optuživati i upirati drsko prstom u druge ljude, već se boriti molitvom i postom na temelju Biblije protiv duhovni sila tame svjesni da Bog uvijek pobjeđuje i sve to činiti bez nekog spektakla i teatriziranja. sve je jednostavno, jer Isus je isti jučer, danas i zauvijek, onaj Isus koji je to činio jednostavno i u ljubavi donoseći slobodu od prokletstva, bolest... to isto i na isti način čini i danas.
Kada sam svjestan autoriteta imena Isus tada znam da moja galama neće otjerati demona, već moj autoritet. Ja mogu stati na auto cestu i glumiti policajca, galamiri, skakati, ali nitko neće stati, a kada dođe pravi policajac tada će on samo mirno podići palicu i auto će stati. Isto tako i u duhovnom ratovanju.
Ljudi potroše glasnice, upinju se, a Isus to tako čini jednostavno i s ljubavlju. To isto želi i danas, a ja vjerujem da ste kroz ovaj pregled poslanice Efežanima shvatili jednostavnost toga, a naš Bog je jednostavan Bog. Haleluja!
Nekada davno mislio sam da ću svojom silom i napadanjem drugih osuđujući unaokolo donijeti Evanđelje, ali naprotiv, donio sam tim načinom sablazan i kajem se za to.
Isusov autoritet koji je dat svakom vjerniku treba pratiti ljubav iz koje proizilazi jednostavnost.
Preko brata Deana Shermana i brata Wochmana Neeja osvjedočen sam u tu jednostavnost i realan pogled na duhovni boj i jako sam zahvalan Bogu za te divne Njegove službenike.
Naš rat nije protiv ljudi, stoga ne napadajmo ljude nego pobjeđujmo đavla, a ljudima dajmo ljubav i recimo im što je Isus za njih učinio.
Vaš u ljubavi Kristovoj,
brat Oliver Mišić