I Isus ponovo ističe da je potrebno imati minimum vjere jer sjeme ima potencijal za rast i razvoj i nije važno koliko je sićušna tvoja vjera danas jer je bitno da je imaš. Ako je sjeme posijano u srce, ono će kad tad narasti i donijeti plod, plod praštanja i sve što god to za sobom povlači. Više vjere za praštanje, više vjere u svjedočenju ljudima, ljubavi prema ljudima koji ginu jer će završiti tamo gdje je završio bogataš. Nemojmo nakon sastanka, nakon ručka, zaboraviti ono što je Isusu govorio kroz ove retke. Iščupajmo ljude koje možemo iz tog mjesta, pomozimo im da se presele u vječno blaženstvo, u Abrahamovo, Kristovo naručje. Mi smo dobro, mi imamo sve i upravo to nam mora biti strahovit poticaj za život koji će pomoći drugima.
Luka 17,1-6
Isus reče svojim učenicima: „Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome dolaze! Bolje bi mu bilo da mu je mlinski kamen o vratu i da je bačen u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Pazite na se!
Ako ti brat sagriješi, ukori ga pa mu oprosti ako se pokaje. Ako i sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam ti se puta obrati i rekne: 'Kajem se' — oprosti mu!“
Apostoli zamoliše Gospodina: „Daj nam više vjere!“ Gospodin odvrati: „Ako zbilja imate vjeru koliko gorušično zrno, rekli biste ovomu dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' i poslušao bi vas.
Isus se nadovezuje na sve prethodno rečeno... i naravno da će u svakoj skupini ljudi pa prema tome i u ckrvi doći do neslaganja, svađa ili kako ovdje kaže, sablazni. Ali Isus svojim učenicima govori – „Jao onome po kome dolaze!“ I upravo želi naglasiti svakoga po kome dolaze takve stvari. Isus ovdje ne govori o vječnoj osudi, ali u neku ruku osuđuje ljude koji se tako ponašaju. „Ako ti brat sagriješi...“ to se ne može jednostavnije reći. Je li vam ovaj tjedan netko sagriješio? Ne? Blago vama! Ali možda ste vi nekoga povrijedili ili sagriješili prema nekome. Gospodin nas nuka da oprostimo i zaboravimo. Ali to nije samo tako! Kako ćemo zaboraviti svu nanesenu štetu, sva ogovaranja, povrijeđene osjećaje...? Ne, mi želimo odmazdu ili bar neku odštetu. I to još nekako možemo, ali ovo – „sedam puta na dan“ – to se sigurno odnosi na naše jako bliske i bližnje, jer tko drugi bi nam mogao sagriješiti i povrijediti nas sedam puta na dan?
Naravno da su apostoli vapili za više vjere jer sve ovo je bilo malo previše za njih. Možda bi bilo normalnije da vape za više ljubavi da mogu praštati. Ali uvijek kad je u pitanje praštanje, tu je uključena nevjerojatna vjera, jer ja moram vjerovati da ako meni netko sagriješi sedam puta dnevno, Gospodin će se pobrinuti za posljedice. I to više nije moja briga jer Pismo kaže – „Ne osvjećuj se,“ iako ja to silno želim sam učiniti. Ali prepusti sud Gospodinu jer On je pravedan. Jer ja u svojoj prosudbi protiv čovjeka koji mi je sedam puta u istom danu sagriješio teško mogu biti pravedan, zar ne? Ali da bismo to prepustili Gospodinu potrebna je vjera. Ljubavi vjerojatno imamo za naše najbliže koji protiv nas griješe, ali nedostaje nam vjere da će se Gospodin pobrinuti za ostalo.
I Isus ponovo ističe da je potrebno imati minimum vjere jer sjeme ima potencijal za rast i razvoj i nije važno koliko je sićušna tvoja vjera danas jer je bitno da je imaš. Ako je sjeme posijano u srce, ono će kad tad narasti i donijeti plod, plod praštanja i sve što god to za sobom povlači.
Netko je rekao – „Tko ne prašta, taj ruši most preko kojeg i sâm mora proći.“ I zato ako imate vjeru, praštajte, makar je ona kao gorušično zrno, ali ako je vjera u Isusa Krista, tada ona raste. Mi jako dobro sebe poznajemo i nekako čekamo da će se drugi promijeniti, ali da se mi mijenjamo... to je malo kompliciranije. Uložimo više vjere da možemo živjeti s onima s kojima nas je Gospodin postavio. Više vjere za praštanje, više vjere u svjedočenju ljudima, ljubavi prema ljudima koji ginu jer će završiti tamo gdje je završio bogataš. Nemojmo nakon sastanka, nakon ručka, zaboraviti ono što je Isusu govorio kroz ove retke. Iščupajmo ljude koje možemo iz tog mjesta, pomozimo im da se presele u vječno blaženstvo, u Abrahamovo, Kristovo naručje. Mi smo dobro, mi imamo sve i upravo to nam mora biti strahovit poticaj za život koji će pomoći drugima.
http://www.logos.hr/tjedne_propovijedi.php