

Ne da Bog samo ljubi svoj narod, nego mu je i mio svaki od nas. U svima nama nalazi veliko zadovoljstvo. Time što nas čuva i izbavlja zapravo je blagoslovljen.
Kako bih ikada mogao optužiti svoga nebeskog Oca da sam ja njemu manje mio nego što je meni milo moje potomstvo? Povremeno su me moja djeca iznevjerila čineći stvari suprotne onima koje sam ih naučio. Ali nikada ih nisam prestao voljeti i uvijek su mi bili mili. Dakle, ako ja imam takvu trajnu ljubav kao jedan nesavršen otac, koliko se više naš nebeski Otac brine za nas, za svoju djecu?
Jošua i Kaleb digli su se usred Izraela i povikali: "Ako smo mili Gospodinu, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je" (Br 14,8). Kakva jednostavna, ali ipak snažna izjava! Govorili su: "Naš Gospodin nas ljubi i mili smo mu. On će svladati svakog diva jer smo mu mili. Zato ne smijemo gledati na naše prepreke. Svoje oči moramo držati na velikoj Gospodnjoj ljubavi za nas."
Kroz čitamo Pismo čitamo da smo mili Bogu: "Mili su mu bezazleni na svome putu" (Izr 11,20). "Mila mu je molitva pravednika" (Iz 15,8). "Od protivnika moćnog mene izbavi ... Jahve me zaštiti, na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18, 18-20).
Apsolutno je važno vjerovati da nas Bog ljubi i da smo mu mili. Tada ćemo biti u stanju prihvatiti da će svaka situacija u našem životu na kraju pokazati da je bila draga volja našega Oca za nas. Iz svoje ćemo pustinje izaći oslanjajući se na dragu Isusovu ruku. On će naše tugovanje pretvoriti u radost.