Rođen sam u rimokatoličkoj obitelji (moja je majka išla dvaput dnevno u crkvu,mnoooooogo puta u Međugorje, redovito molila, činila dobra djela, a otac bi pošao u crkvu za Božić i Uskrs). Primio sam sve sakramente, išao redovito na vjeronauk, nedjeljom obavezno na svetu misu... U školi sam bio solidan, na ulici pristojan, moji roditelji nisu baš nikad imali problema sa mnom.
Divan sam život vodio sve dok nije počeo rat u mom gradu (Dubrovnik). U ratu sam bio, gotovo, od prvog do posljednjeg dana. Četvrti dan rata pogiba mi dobar prijatelj, u rodnom selu mog oca, nakon par dana ostajem sa kolegom u neprijateljskom okruženju, nakon toga pogiba još jedan prijatelj...
Posebno je gadno bilo 9.7.1992. Tog je dan pala minobacačka granata između nas trojice. Davoru su amputirali nogu, druga teško stradala, a Lukša je prošao sa "samo" 60 dkg. gelera u tijelu. Ja...netaknut. Njihovo zapomaganje, moja izgubljenost, krv.....javljat će mi se godinama nakon toga.
Pri kraju rata, kada je sve bilo mirno, fasujem tešku ozlijedu noge. Dugi oporavak i previše vremena za razmišljanje doveli su me do psihijatra. Proživljavao sam mnogo toga ružnoga što mi se desilo u ratu, a kontaktirao sam isključivo sa ljudima koji su veći dio rata bili sa mnom. Ludilo u glavi, vapim za pomoći, bilo kakvom, doveli su me do suborca koji mi kaže kako je neki njegov kolega prije rata poučavao transcedentalnu meditaciju. Pojma nemam što je to, ali daj da probam. Pitam ja tog učitelja kosi li se to s naukom RKC, on kaže nije i ja krenem. Samo se opustiš, zatvoriš oči i ponavljaš jednu riječ, i to ti je to?! Koja laž! Ali, moram priznati da mi je isprva činilo dobro.
No, tada slijedi....Žena od jednog mog suborca nagovara me (danas znam da to nije bila ona) da probam gatati. Prva mi je reakcija bila: Jesi ti normalna, ženska glavo, ali... Pogodim joj ja nešto, a ona pozove susjedu, a ova susjedu, a ova.....dođe mi tako jednog dana žena iz centralne Bosne i kaže: bolji si od Đemile (stara ciganka iz Visokog kod koje dolaze žene iz Sarajeva)
Vrati se meni ona nasmijana faca, izvana izgledam kao nitko sretniji od mene, a iznutra.....NEMIR
Taj nemir me odveo do toga da sam počeo prakticirati Silva metodu-kontrole uma, liječio mentalnim putem (čudesno izlječenje visokog državnog službenika),bavio se vaši jogom, hata jogom, gutao newageovske knjige (osobito Louise Hay), imao kontakta sa sljedbenicima hare-krišne, skoro prohodao po užarenom ognju, imao iskustvo astralne projekcije, upoznao reiki, feng šui...
Mira nisam imao. Za napomenuti je da sam cijelo ovo vrijeme redovito pohađao svetu misu, a s druge strane marljivo proučavao Bhagavat Gitu (hinduistička sveta knjiga). Bibliju nisam nikada uzeo u ruke. Kod kuće smo imali samo onu dječju, ilustriranu. Prvi put kad sam pročitao par bilijskih redaka zaključio sam da je to dobro, ali kad ja ne vjerujem tome. Bio sam u duhovnoj tami!!! (obavezno pročitati Ponovljeni zakon 18. 10-11)
Moj je blesavi um u to doba prihvatio nauk o reinkarnaciji, razmišljanje o tome kako ću se ponovo roditi malo je ublažavalo izražen strah od smrti. Bog me u to doba odveo do žena koje su tehnikom regresije otkrile kako su u prošlom životu bile princeze. Zanimljivo, svaka od njih je u srednjevjekovnoj Evropi (pretežno seljačkoj) bila princeza. Bog mi je zapravo nudio ruku pomirenja spajajući me s tim osobama, a ja po svom...
Jedne nedjelje uđem ja u crkvu i zaljepim pogled na raspetog Isusa, i počnem se pitati što ja znam o Isusu, zašto je morao na križ, kako Bog može dozvoliti da se smrtnici tako okrutno iživljavaju na njemu... počnem se pitati koliko znam o Ivaniševiću (te je godine osvojio Wimbldon), a koliko o Isusu? Zaključim kako jako malo znam o Gospodinu, i zamolim ga da me vodi. Misa je završila, a ja nisam vidio ni svećenika ni ostale vjerne. Izašao sam iz crkve, nije se tada dogodilo ništa posebno...
Jednog me dana u Zagrebu privuče plakat Isus, Krišna, Muhamed....
Predavanje je držao bivši hinduistički svećenik, sada sljedbenik Isusa Krista. Bog me snažno presvjedočio da je reinkarnacija zabluda, ali nešto mnogo,mnogo više, čuo sam: Ja sam PUT, istina i život. NITKO ne dolazi k ocu osim po meni. (ISUS). Došao sam u svoju sobu i probdio noć, kajući se što sam vrijeđao GOSPODINA MOG I SPASITELJA. Rekao sam kako je cijeli moj život bio bježanje od NJEGA, zamolio sam ga da mi oprosti moju grešnu narav i rekao mu da je ON od danas vlasnik mog života.
SLAVA ISUSU