
Kao kršćanima, glavna nam je svrha slaviti Boga, o tome nema govora. Na nama je da ljubimo Boga, da ga ponizno slijedimo, i da gla slavimo svojim riječima i djelima. Zašto? Zbog toga tko Bog jest i što je učinio za nas kroz Isusa Krista.
“Ne nama, Gospode, ne nama, nego svojemu imenu daj slavu zbog dobrote i vjernosti svoje!” (Psalmi 115:1)
Na nama je također da slavimo Boga svojim riječima i djelima zbog toga što je sve što imamo i sve što jesmo zasluga Božje ljubavi i vjernosti. Tu nema mjesta za hvalisanje i ponos. Na nama je da priznamo Bogu njegove zasluge i da mu zahvalimo na svemu, a ne da zaboravimo da je sve što imamo zasluga Božje milosti koja djeluje u nama i kroz nas.
“Ne pomišljaj u sebi: Moja snaga i moja jaka ruka pribavile su mi to bogatstvo! Nego se spomeni Gospodina, Boga svojega; jer je on taj koji ti dade snagu da pribaviš bogatstvo, da tako ispuni svoj savez što ga je zakletvom potvrdio tvojim ocima, što se dogodi danas.” (Ponovljeni zakon 8:17-18)
Kršćanine, da li si ovog tjedna zahvalio Bogu i slavio ga zbog njegove neprekidne milosti koju ti pruža? Ili si se pak samo bunio i prigovarao radi svega što u tvome životu ne valja? To je vrlo otvoreno pitanje, zar ne? Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da je pogrešno naše brige i prigovore proslijediti Bogu. Biblija nam vrlo jasno kaže da se obratimo Bogu kada se radi o našim brigama, uzdajući se da nam Bog može pomoći. No mislim da svi mi ponekad patimo od “duhovne amnezije”, i zaboravimo zahvaliti Bogu na svemu što je u svojoj milosti za nas učinio. Ako smatrate da vi patite od “duhovne amnezije”, odvojite si vremena kako biste osvježili svoje sjećanje i prisjetili se svega dobra što je Bog u svojoj milosti učinio za vas u posljednje vrijeme. Razmislite o svakome danu posebno i bit ćete začuđeni kad shvatite koliko toga imate Bogu za zahvaliti! Naš Bog je čudesan Bog; čudesan je zbog toga tko on jest i čudesan je zbog toga kakav on jest prema nama!
“Jer velik je Bog, Gospod, Kralj velik nad svim Bogovima. U njegovoj su ruci dubine zemlje, njegovi su gorski vrhunci. Njegovo je more – on ga je stvorio. I kopno koje načiniše ruke njegove. Dođite, poklonimo se i padnimo ničice; kleknimo pred Gospodom koji nas stvori! Jer on je Bog naš, a mi smo narod paše njegove, ovce što ih on čuva.” (Psalmi 95:3-7)